Week three had very mixed feelings for me. It looked like it was almost ending, though we had a lot of work to do and the tension of presenting the works would hit its maximum temperature, which it definitely did. At the end of the week, moving to the HKD stage changed the total picture of our work and the routine. It became more quiet, concentrated and in high spirits, while feeling the emotional sentiments inside of each artist, the feeling which silently spoke about the devotion and the pure desire of making, showing and transporting the best of each one’s creations, greet and please the audience, in a manner firstly imagined and worked for. So all of this took its well deserved place on the Friday and Saturday night’s shows. It draws all of us even closer, as a group, as members of one whole artistic project, a true team, supporting and literally helping one another in every little step of the detailing. It was truly an unbelievably warm period to have gone through, a very cherished moment, to me personally, as to the human being, and as well as to the artist, sharing the life period and the stage with the sweetest spirits in my lovable team. Best of luck to all my fellows. I fell in love with each and every one of them.
Hvala Croatia!
By Natia Bunturi
Treći tjedan imao je vrlo pomiješane osjećaje prema meni. Činilo se kao da je pri kraju, iako smo imali puno posla i napetost prezentacije radova dosegnula bi maksimalnu temperaturu, što se definitivno i dogodilo. Krajem tjedna prelazak na pozornicu HKD-a promijenio je ukupnu sliku našeg rada i rutinu. Postao je tiši, koncentriraniji i raspoloženiji, osjećajući emotivne osjećaje unutar svakog umjetnika, osjećaj koji je tiho govorio o predanosti i čistoj želji da se napravi, pokaže i prenese ono najbolje od svačije kreacije, pozdravi i zadovolji publiku, na način koji je prvotno zamišljen i za koji se radilo. Tako je sve ovo zauzelo svoje zasluženo mjesto u emisijama petkom i subotom navečer. To nas sve još više zbližava, kao grupu, kao članove jednog cjelovitog umjetničkog projekta, pravi tim, podržavajući i doslovno pomažući jedni drugima u svakom malom koraku detaljiranja. Bilo je to doista nevjerojatno toplo razdoblje kroz koje sam prošao, vrlo cijenjen trenutak, meni osobno, kao ljudskom biću, ali i umjetniku, dijeleći životno razdoblje i pozornicu s najslađim duhovima u mom dragom timu . Puno sreće svim mojim kolegama. Zaljubila sam se u svakoga od njih.
Hvala Hrvatska!
Comments
Post a Comment